Mladi mladima Zapošljavanje i volontiranje

Ostanak bez posla – ne produžetak ugovora o radu

Sigurno ste upoznali nekoga ili ste sami doživjeli da Vam poslodavac nije produžio ugovor ili da Vam je dao otkaz. Svi znamo da trenutak kada saznaš da ostaješ bez posla nije lak. Iz toga razloga pišem ovu objavu, moje osjećaje u tome trenutku, te moja razmišljanja. Možda stvarno nekome pomogne ili kroz moju priču shvatiš da nisi sam/a, i da kroz sve te osjećaje prolazi dosta ljudi.

Živimo u svijetu gdje ti poslodavac mora dati ugovor za stalno, nakon tri godine rada, ili, kao u mome slučaju, ne produžiti ti ugovor. Znala sam što me čeka, mislila sam da sam se psihički i pripremila na to. Kada sam došla na “potpisivanje” ugovora, samo sam svom voditelju rekla: “Ajde pucaj, skini mi taj flaster”, aludirajući na to da ne dulji već da mi kaže kakvo je stanje. Mislila sam da me neće pogoditi, ali me pogodilo. Zavoljela sam svoj posao, našla sam se u ovome poslu i isto tako sam imala jako dobre kolege. Nije me utješila ni činjenica da je više nas ostalo bez posla, jer su krenula zatvaranja nekih trgovina, ostala je tek nekolicina ljudi koji još nisu ni blizu treće godine rada na tom radnom mjestu i ostali su oni sa malo boljim vezama. Imali oni ili ne imali veze, sve su to dobri ljudi i kolege koji znaju svoj posao, manje-više. 🙂

Osjećala sam se odbačenom, stalno sam vrtila film u glavi da li sam negdje pogriješila. Pogodilo me to, ali sam nakon par dana shvatila, i da, trebalo mi je par dana da shvatim kako se svijet ne vrti oko mene. Sama moram stati na svoje noge. Sama sa sobom sam pričala u svojoj glavi, sama sebe sam kudila i ohrabrivala da krenem dalje- i uspjela sam!

Možda Vam sve ovo zvuči glupo i bez veze, ali kada ste u komi, možda pomogne misao da uvijek negdje postoji gore. Život je nepredvidiv, i sa svim izazovima koje nam donosi, se trebamo naučiti nositi. Ja sam shvatila da je život pun borba, ali te borbe su me ojačale i zbog tih borbi imam puno iskustva koja cijenim. Isto tako treba znati da nije sramota tražiti pomoć psihologa, ako shvatiš da ne možeš sam/a.

I za kraj, ako padneš, ustani i kreni dalje, jer ti to možeš!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.