I dok gledam u samoga sebe,
tamo gdje nitko drugi nije kročio
osjećam sjetu, tugu, bol i nadu.
……….
Tugu i bol koja podsjeća na prošlost.
Prošlost koja nije bila takva kakvu si netko priželjkuje,
takva kakvu nikome nebih htio da se dogodi.
……….
No, uvijek tu negdje između leži nada,
nada da će svaki drugi dan biti bolji
i da se u životu sve događa sa razlogom.
……….
Stoga, preostaje mi samo nadanje
i vjerovanje u samoga sebe,
vjerovanje u bolje dane
u sretniju i uspješniju budućnost.
