Na život u domu se naviknu, ali što sa sobom nakon osamnaeste?

Odrastanje i osamostaljivanje složen je i težak proces za većinu mladih u Hrvatskoj, posebno u razdoblju ekonomske krize. Često se ne snalaze čak i oni koji imaju svesrdnu pomoć svojih obitelji. Koliko bolan i mučan može biti proces osamostaljenja mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi, odnosno onih koji s navršenih 18 godina napuštaju domove ili udomiteljske obitelji, govori i činjenica da je ova skupina mladih u posebno velikom riziku od socijalne isključenosti, nemogućnosti zapošljavanja i života u siromaštvu. Ipak, u posljednje vrijeme u Hrvatskoj je pokrenuto sve više projekata kojima se štićenicima olakšava osamostaljivanje nakon izlaska iz domova.Jedan od takvih hvalevrijednih projekata pokrenuo je Rehabilitacijski centar za stres i traumu koji niz godina pruža podršku mladima bez roditeljske skrbi u traženju posla i procesu započinjanja samostalnog života.

‘Tijekom godina rada suočili smo se s brojnim institucionalnim preprekama i nedostatkom sustavne podrške koju bi institucije i društvo u cjelini trebali osigurati ovoj ranjivoj skupini mladih ljudi. Stoga je Rehabilitacijski centar za stres i traumu (RCT), u suradnji sa svojim partnerima, udrugom Igra i udrugom CINAZ, pokrenuo akciju unapređenja politika koje se tiču mladih iz alternativne skrbi kroz projekt Care-a-net: Zagovaračka mreža za mlade koji izlaze iz alternativne skrbi. Projekt je pokrenut kako bi pridonio promicanju zapošljavanja, socijalne uključenosti i poboljšanju kvalitete života mladih koji izlaze iz alternativne skrbi, kao posebno ranjive i ugrožene skupine u velikom riziku od marginalizacije i nezaposlenosti’, predstavila nam je projekt Emina Horvat, stručna suradnica u RCT-u.

Prema podacima kojima raspolaže Rehabilitacijski centar, u Hrvatskoj godišnje 150 štićenika napusti dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a kako se većina njih školuje za obrtnička zanimanja koja su slabije plaćena, ti mladi ljudi se teško snalaze u novim životnim uvjetima. Stoga je nužno, navodi Horvat, poticajne mjere za zapošljavanje mladih iz alternativne skrbi učiniti atraktivnijima u smislu poticanja poslodavaca da ovoj skupini mladih ponude dugoročnije i stabilnije poslove jer mjere aktivne politike zapošljavanja za mlade koje se trenutno provode uglavnom ne doprinose njihovom održivom zapošljavanju.

‘I dok za mlade koji u svojim dvadesetim, pa i tridesetim godinama i dalje imaju financijsku i emocionalnu podršku svojih obitelji, mladi koji izlaze iz alternativne skrbi i koji se u istim godinama moraju potpuno sami uzdržavati mogu očekivati samo daljnju neizvjesnost. Financijska i emocionalna stabilnost ključna je za ove mlade ljude čiji je život od najranije dobi bio obilježen nestabilnošću. Stoga smatramo da svaka mlada osoba nakon izlaska iz doma ili udomiteljske obitelji treba imati mogućnost dostojanstvenog stanovanja i da joj treba omogućiti korištenje socijalnih stanova’, ističe stručna suradnica navodeći kako mladi koji nemaju podršku obitelji ili nemaju obitelj, kada su bez posla, mogu vrlo lako postati beskućnici pa je stoga potrebno omogućiti krizni smještaj za takve situacije kako bi se spriječilo njihovo beskućništvo.

Iz tog razloga izradili su dokument Prijedlozi za izmjenu javnih politika koji se tiču mladih iz alternativne skrbi, a u kojem su iskristalizirali prijedloge za izmjenu javnih politika na području obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja i socijalnog uključivanja mladih. Iza mreže su već i prvi kontakti s poslodavcima i institucijama poput Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske obrtničke komore, u kojima su dobili važne suradnike s kojima se zajednički zalažu za donošenje i unapređenje provedbe politika za mlade koje će olakšati njihovo zapošljavanje kada izađu iz doma ili udomiteljske obitelji, ‘jer se samo tako može spriječiti njihova marginalizacija i život na rubu ili ispod ruba siromaštva’, zaključuje Emina Horvat, navodeći kako su prva iskustva poslodavaca i mladih iz domova koji se osamostaljuju i više nego zadovoljavajuća.

Jedan od oblika pomoći jest kroz zajednicu organiziranog stanovanja, u čemu u Hrvatskoj prednjačisplitski Dom za djecu i mlađe punoljetne osobe Maestral. Prva zajednica organiziranog stanovanja Doma za djecu Maestral otvorena je 2004, a domu je stan na korištenje ustupila Splitsko-dalmatinska županija. U taj stan smještena su najprije dva korisnika, no kako je rasla potreba za ovakvim oblikom skrbi, domu je ustupljen još jedan stan u Kaštelima. Danas je u ovakvim stanovima smješteno 10 mladih ljudi, a u njima mogu ostati do navršene 21. godine te ga ranije napustiti ukoliko se osjećaju spremni preuzeti potpunu kontrolu nad svojim životom.

‘Osnovni cilj rada s njima je razvoj u zdravu i odgovornu osobu sa svim kompetencijama koje će joj biti potrebne u samostalnom životu, počevši od održavanja osobne higijene i higijene prostora, obavljanja osnovnih kućanskih poslova, traženja posla ili stana, obavljanja školskih i fakultetskih obveza, kupovine namirnica potrebnih za život, plaćanja režija i drugih računa, brige o zdravlju do strukturiranog korištenja slobodnog vremena, unapređenja socijalnih vještina i slično’, doznajemo od ravnatelja doma Miljenka Grabara. U zajednicama organiziranog stanovanja život je organiziran na način da mladi nekoliko sati dnevno imaju podršku odgojiteljice, a ostali dio dana provode samostalno, no 24 sata dnevno na raspolaganju su im pomoć i stručna podrška djelatnika u domu. Za mladu osobu život u zajednici organiziranog stanovanja je prijelazni period iz života u domu, u kojem o djetetu skrbe odrasle stručne osobe, u samostalan život koji podrazumijeva potpuno preuzimanje odgovornosti za sebe. Osim učenja životnih vještina, suživot u ovakvoj zajednici važan je preduvjet za konačnu samostalnost mladog čovjeka. Izlaskom iz stambene jedinice mladi najčešće ne prekidaju vezu s domom u kojem su odrasli, pa se i dalje javljaju kada imaju potrebu za nekom pomoći te savjetom ili samo ugodnim razgovorom sa svojim odgajateljima i prijateljima.

Intencija je pak, doznajemo u Maestralu, otvoriti još ovakvih stanova za organizirano stanovanje kako bi svi mladi prije izlaska iz doma iskusili ovakav oblik skrbi i kako bi se na najprihvatljiviji način pripremili za samostalan život i kvalitetno integrirali u život lokalne zajednice u kojoj će živjeti. Otvaranje ovakvih stanova i unapređivanje rada u njima svakako je i dio plana deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.

Shvaćajući probleme mladih ljudi koji se nakon izlaska iz doma nađu na prekretnici, Hrvatska pošta je na inicijativu svoje zaposlenice Senke Klarić, inače volonterke u splitskom Dječjem domu Maslina, utemeljila Zakladu Vaša pošta. Zaklada je osnovana s općekorisnom i dobrotvornom svrhom pružanja novčanih potpora djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi na način da se za vrijeme djetetovog boravka u instituciji na njegovo ime uplaćuje polica životnog osiguranja u protuvrijednosti od 6.000 eura. Iznos s police štićeniku se isplaćuje u trenutku kada napušta dom i započinje samostalan život, tako da kroz svojevrsnu rentu, u razdoblju od dvije do tri godine, dok ne pronađe posao, ima riješenu osnovnu egzistenciju kroz plaćene troškove stanarine i režija.

Naime s obzirom na životne okolnosti, mali postotak djece štićenika dječjih domova upisuje studij, što im osigurava daljnji smještaj. Većina štićenika s navršenih 18 godina mora započeti samostalan život, što bez pomoći društva i osiguranog zaposlenja predstavlja velik izazov i nemale teškoće. Uplaćene police pomažu štićenicima da upravo u tom, presudnom trenutku osamostaljenja premoste teškoće egzistencije do pronalaska prvog zaposlenja. U Hrvatskoj je ovo jedini projekt koji osigurava konkretnu pomoć štićenicima dječjih domova prilikom započinjanja samostalnog života koji je odobrilo Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Zaklada Vaša pošta inspirirala je nekoliko gimnazijalaca iz Zagreba da svoju kreativnost usmjere na pomaganje svojim vršnjacima koji žive u dječjim domovima, stoga su osnovali Udrugu Dignitas i sada zajedno sa zakladom Hrvatske pošte kroz razne aktivnosti potiču javnost na razmišljanje o društvenoj odgovornosti prema štićenicima domova.

Jedan od tih kreativnih primjera jest polusatni film ‘Govorna pošta’ koji je ovih dana imao premijeru, a ima za cilj osvijestiti što veći broj ljudi na problem nesnalaženja štićenika nakon izlaska iz doma i motivirati cjelokupnu zajednicu na hitnu akciju kojom bi se olakšali prvi samostalni životi nekadašnjih štićenika.

IZVOR:www.tportal.hr