ALEN
Ideja koju predstavlja ovaj projekt ima svijetlu budućnost što se tiče djece kojima je namijenjen. Budući da zahvaća djecu koja su socijalno i ekonomski bila ugrožena te koja izlaze iz sustava socijalne skrbi, omogućava im ono što je predstavljalo i što još uvijek predstavlja jedan veliki socijalni, ali i kulturni problem. Daje im podršku i upućuje da nisu prepušteni sami sebi- budući da se radi o djeci koja su bez adekvatne roditeljske skrbi te koja su punoljetna. Ukazuje i na bolje sutra je im omogućava da ugledaju probleme koje dolaze nakon njihovog osamostaljenja poput pronalaska posla, pisanje životopisa, odogovornosti koje imaju što se tiče samostalnog života te poznavanje s vršnjacima i osobama s kojima dijele istu ili sličnu sudbinu. Kako ovako nešto ne postoji na državnoj razini i kako je ovo samo bio projekt, pokazalo se kao nešto što bi moglo opstati jer je jako zahvalno i korisno.
No, djeca koja odrastaju bez roditeljske skrbi, odnosno u državnim insitucijama- domovima, stambenim zajednicama ili nekim drugim nedržavnim ustanovama, nemaju sigurnost niti potporu nakon izlaska iz ustanove te im ovaj projekt upravo to i pruža.
Budući da sam osobno sudjelovala u ovom projektu smatram kako je potrebno da ovakva ideja opstane te da se proširi i bude globalno rasprostranjena. Nije mi omogućila samo informiranje o obvezama nakon izlaska iz ustanove nego i više od toga; upoznala sam osobe koje imaju istu sudbinu kao ja te s kojima sam se družila tijekom cijelokupnog projekta i njegove realizacije. Stvorila su se nova prijateljstva koja su i nakon završetka projekta još uvijek prisutna. Na sastanku koji je zapravo bio kao jedan izlet na Sljemenu, pojavila velika želja i ideja koja je bila među nama mladima prisutna za nastavljanje ovog projekta te za njegovim širenjem. Tamo smo se još bolje svi upoznali i družili te tako stvorili pozitivnu energiju za daljnjom realizacijom i voljom koja bi omogućila opstanak ove ideje.
Kako je ovo internacionalni projekt između Hrvatske, Mađarske, Austrije i Srbije, bilo je potrebno napraviti neki okup svih koji su sudjelovali u njemu te smo tako išli u Mađarsku, zapravo Budimpeštu. Tamo smo upoznali ostalu djecu koja su sudjelovala te izmijenili iskustva i komentare o projektu. Pridodana je dodatna nota projektu jer je bilo omogućeno druženje i zabava, ali i komunikacija između različitih skupina ljudi, odnosno slušao se glas djece i njihovo mišljenje što je u današnjem svijetu neizmjerno potrebno jer je tolerancija jako mala te postoji veliki jaz među njima.
Napisala Anamarija Glavurdić
