Uskoro će ponoć.
Ovo je još jedna duga ne prespavana noć. Ležim u krevetu, ležim i razmišljam kako nije svako zlo za zlo.
Unatoč tome što sam zbog obiteljskih problema bila u domu… i što je vrijeme odmicalo shvatila sam da i nije sve tako crno kao što sam prije mislila.
U domu nije i nije tako loše kao što se nekima čini. Mogu reći da mi je to jedno predivno životno iskustvo, upoznala sam nove ljude, odgajatelje koji su mi pomogli kad mi je bilo najteže. Bili su mi utjeha, pokazivali su mi put, davali su mi smjernice kako se dalje nositi s problemima.
Kad sam to razdoblje prošla i kad je došao taj dan da moram otići iz doma osjećala sam se kao jadno trulo drvo!
U glavi mi je bilo milijun pitanja i podpitanja. Kako dalje? Dali sam spremna na samostalan život? Dali ja to mogu? Što mi je dalje činiti?
Korak po korak sam se uhodavala, podignutom glavom prema gore, sve sam prepreke prešla!
Preko doma sam dobila posao, našla sam stan kojeg mjesečno iznajmljujem, zarađujem sebi za život.
Kao što sam i rekla nije svako zlo za zlo, u domu sam naučila sve što mi je potrebno za samostalan život, i sad sa smiješkom na licu i s ponosom na sebe, prolazim ono najbolje razdoblje u životu!
Vjerujte da nikad nije kasno za ništa i da treba imati vjere u sebe i vjerovati u bolju budućnost! 
Ž.G.
