Čitajte ovo… Evo jedna priča sitna,
sitna priča aLi života bitna!
Evo kreče… Kao kLinac dvanaestogodišnjak,
krenuo sam u dom kako rekLi bi popravnjak,
upoznao sam tamo razno razne dječake,
neke purgere pa čak i seLjake,
koji su me znaLi maLtretirati kao: “Ej maLi”,
tamo su biLi neki čudni odrasLi Ljudi,
govoriLi mi svako jutro: “ALo novi daj se probudi”,
i pričaLi mi priče kako su oni završiLi neki studi’,
tako prošLa nekoLicina raznih dana kada krenuo ja u škoLu,
zbog izLaska u grad prodav’o odgajateLjima svaki dan novu foru,
jer nije mi se daLo učiti i sa škoLom mučiti,
radije sam odLazio iza škoLe pušiti,
tada upoznah onu pravu ekipu koja potječe iz Dubrave,
braniLi me oni od svih pa čak i od ekipe šugave,
sa njima u životu prošao sam sve i svašta,
imao sam sve šta mi požeLjeLa mašta,
zbog sebe i svog života završio sam škoLu sretno,
počeo sam da pišem textove i snimam ih spretno,
jer kada primim ja taj majk u ruke,
sve rješavam s LjubavLju i bez muke,
krenuo sam da živim samostaLno uz maLu pomoć majke,
oca nemam živim sa Ljubavi sretnom i ne voLim nikakve cajke.
By: Bogy
